Iako ima asketa i brahmana koji se, živeći od hrane koju im daruju predani, još uvek upuštaju u rasprave i govore jedni drugima: ’Ti ne razumeš ovu Dhammu i praksu. Ja razumem ovu Dhammu i praksu. Kako uopšte možeš razumeti ovu Dhammu i praksu? Tvoj put je pogrešan. Moj put je ispravan. Ja sam dosledan. Ti si nedosledan. Ono što treba reći na početku, ti kažeš na kraju. Ono što treba reći na kraju, ti kažeš na početku. Ono što si tako pažljiv izmozgao potpuno je izokretanje. Tvoja tvrdnja je razotkrivena. Izgubio si raspravu. Idi i nauči nešto bolje ili se priberi ako si u stanju!’ – on je odustao od takvog raspravljanja. To je takođe deo njegove vrline. Iako ima asketa i brahmana koji se, živeći od hrane koju im daruju predani, još uvek upuštaju u prenošenje poruka i obavljanju zadataka, i to čine za kraljeve, kraljeve savetnike, ratnike, brahmane, kućedomaćine ili mlade (koji im naređuju): ’Dođi ovamo, idi tamo, uzmi ovo, donesi ovo odande’ – on je odustao je od takvog prenošenje poruka i obavljanju zadataka za druge. To je takođe deo njegove vrline. Iako ima asketa i brahmana koji se, živeći od hrane koju im daruju predani, još uvek upuštaju u prevare, laskanje (radi dobiti), nagoveštavanje (šta im darivati), omalovažavanje drugih i korišćenje materijalnog poseda da se stekne još veći posed – on je odustao od takvih prevara. To je takođe deo njegove vrline. 4.3.1.3. Dugi odeljak o vrlini