’Napustivši ogovaranje, asketa Gotama ne ogovara, ne ponavlja tamo ono što je čuo ovde kako bi ove ljude zavadio s onima, niti ponavlja ovde ono što je čuo tamo kako bi one ljude zavadio s ovima. Tako spaja podeljene, podstiče prijateljstvo, uživa u slozi, raduje se slozi, oduševljava slogom, govori reči koje jačaju slogu.’ Tako, monasi, govori neuk čovek kada hvali Tathāgatu. ’Napustivši grube reči, asketa Gotama ne izgovara grube reči, govori samo reči koje su blage, prijatne za uho i ljubazne, koje idu pravo do srca, učtive su, poželjne za mnoge i s njima su saglasni mnogi.’ Tako, monasi, govori neuk čovek kada hvali Tathāgatu. ’Napustivši naklapanje, asketa Gotama ne ogovara, govori u pravo vreme, govori činjenice, govori o onome što jeste dobro, govori o Dhammi i praksi; u pravo vreme govori reči koje su vredne čuvanja, razložne, umerene i korisne.’ Tako, monasi, govori neuk čovek kada hvali Tathāgatu. ’Asketa Gotama je odustao od uništavanja semenki i biljaka. Tako, monasi… Jede samo jednom dnevno, odustavši od jela noću i izvan propisanog vremena. Odustao je od plesa, pevanja, muzike i pozorišnih predstava. Odustao je od nošenja venaca, korišćenja mirisa i ulepšavanja balzamima. Odustao je od visokih i luksuznih ležajeva. Odustao je od primanja zlata i srebra, sirovog zrna i sirovog mesa, primanja žena i devojaka,