Ako bi nas, Poṭṭhapāda, drugi upitali: ’Prijatelju, kakvo je to umom stvoreno stečeno sopstvo, radi čijeg napuštanja podučavaš Dhammu…?’ ovako bi im trebalo odgovoriti: ’To je ono umom stvoreno stečeno sopstvo, radi čijeg napuštanja podučavam Dhammu…’ Ako bi nas, Poṭṭhapāda, drugi upitali: ’Prijatelju, kakvo je to nematerijalno stečeno sopstvo, radi čijeg napuštanja podučavaš Dhammu…?’ ovako bi im trebalo odgovoriti: ’To je ono nematerijalno stečeno sopstvo, radi čijeg napuštanja podučavam Dhammu…’ Pa šta onda misliš, Poṭṭhapāda, ako tako odgovorimo, da li će ta tvrdnja biti čvrsto utemeljena?” „Svakako da hoće, poštovani gospodine.” „Zamisli čoveka koji bi pravio stepenište za kuću, koje se upravo ispod nje. Onda ga drugi ljudi pitaju: ’Gospodine, ovo su stepenice za buduću kuću – da li znate hoće li ona biti okrenuta ka istoku, zapadu, severu ili jugu, hoće li biti visoka, niska i srednje visine?’ A on im ovako kaže: ’Ja to, prijatelju, pravim stepenište za kuću, koje će biti upravo ispod nje.’ Pa šta onda misliš, Poṭṭhapāda, ako tako odgovori, da li će tvrdnja tog čoveka biti čvrsto utemeljena?” „Svakako da hoće, poštovani gospodine.”