Onda se asketa sa punđom, obavivši šta je imao u drugom kraju, vratio u isposnicu. Kad je stigao, reče dečaku: ’Dragi moj, nadam se da se vatra nije ugasila.’ ’Dragi oče, bio sam se toliko zaneo igranjem da se vatra ugasila. Onda pomislih: ’Otac mi je rekao da se staram o vatri. Pazi da se ne ugasi. Ako bi se ipak ugasila, ovde ti je sekira, ovde drva, a ovde štapovi za paljenje vatre. Upali ponovo vatru i staraj se o njoj. Kako bi bilo da je ponovo upalim i staram se o njoj?’ Onda sam sekirom nasekao svežaj štapova za paljenje vatre, razmišljajući: „Nadam se da ću upaliti vatru.” Ali nisam uspeo. Štapove za paljenje vatre bih rascepio na dva, potom tri, četiri dela, pet delova, deset delova, stotinu delova. Cepao sam ih na sve sitnije delove, lupao u avanu i prosejavao na jakom vetru, razmišljajući: „Nadam se da ću upaliti vatru.” Ali nisam uspeo.” A onaj asketa sa punđom pomisli: ’Kako je glup ovaj dečak, budalast! Kako je mogao tragati za vatrom na tako neuk način!’ I dok je dečak posmatrao, uze on one štapove za paljenje vatre i upali vatru, pa mu reče: ’Ovako, dragi moj, treba vatru upaliti. A ne na onako glup, budalast i neuk način kako si ti to pokušavao.’ Prinče, na isti takav, glup, budalast i neuk način i ti tragaš za drugim svetom. Napusti, prinče, to rđavo, pogrešno gledište! Učini to! Ne treba sebi da stvaraš trajnu štetu i patnju!” „Iako poštovani Kassapa tako kaže, ja ne mogu da dapustim to rđavo, pogrešno gledište: Jer za mene kralj Pasenaadi zna, kao što znaju i drugi kraljevi: ’Princ Pāyāsi zastupa ovakvo učenje, ovakvo gledište: ’Nema drugog sveta, nema bića koja se spontano preporađaju, nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela’.” Poštovani Kassapa, ako bih napustio to rđavo, pogrešno gledište, drugi ljudi će reći: ’Kako je budalast princ Pāyāsi, kako je neuk, da se ne drži svoga gledišta.’ I pored svega, ja ću ga se i dalje držati.” 2.11. Poređenje sa dvojicom vođa karavana