„Iako poštovani Kassapa tako tvrdi, moje je mišljenje je još uvek: ’Nema drugog sveta, nema bića koja se spontano preporađaju, nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela’.” „Ali, prinče, postoji li neki argument… „Poštoji, poštovani… „A koji bi to bio, prinče?” „Poštovani Kassapa, recimo da moji ljudi uhvate lopova na delu i dovedu ga s rečima: ’Visočanstvo, ovog smo lopava uhvatili na delu; kaznite ga na način na koji želite.’ Onda im ja ovako kažem: ’Ubijte tog čoveka, ali tako da ne oštetite njegovu kožu ni spolja ni iznutra, niti mišiće, tetive, kosti i koštanu srž.’ ’U redu”, odgovore i urade kako im je zapoveđeno. Kada je taj čovek skoro mrtav, ovako im kažem: ’Položite ga na leđa, ne bismo li videli kako njegova duša odlazi.’ Oni ga polože na leđa. Ali ne vidimo da njegova duša odlazi. Onda im ovako kažem: ’Položite ga na stomak… položite ga na jednu stranu… položite ga na drugu stranu… uspravite ga… postavite ga naglavce… udarite ga pesnicom… kamenom… batinom… mačem… dobro ga prodrmajte ne bismo li videli kako njegova duša odlazi.’ Tako i urade sa tim čovekom. Ali mi i dalje ne vidimo da njegova duša odlazi. Jer iako on i dalje ima oči, i dalje postoje oblici, ali on ne doživljava to područje čula. Iako on i dalje ima uši, i dalje postoje zvukovi, ali on ne doživljava to područje čula. Iako on i dalje ima nos, i dalje postoje mirisi, ali on ne doživljava to područje čula. Iako on i dalje ima jezik, i dalje postoje ukusi, ali on ne doživljava to područje čula. Iako on i dalje ima telo, i dalje postoje dodiri, ali on ne doživljava to područje čula. To je, poštovani Kassapa, razlog zašto tvrdim: ’Nema drugog sveta, nema bića koja se spontano preporađaju, nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela’.” 2.9. Poređenje sa duvanjem u rog