Dok je živeo kraj Nātike, Blaženi je često govorio monasima o Dhammi: „Postoji vrlina, postoji koncentracija, postoji mudrost. Kada se vežba zajedno sa vrlinom, koncentracija donosi veliki plod, velike zasluge. Kada se vežba zajedno sa koncentracijom, mudrost donosi veliki plod, velike zasluge. Kada se vežba sa mudrošću, um postaje potpuno oslobođen otrova, a to su otrov žudnje za zadovoljstvima čula, otrov žudnje za večnim postojanjem i otrov neznanja.” Kada je ostao kraj Nātike koliko je želeo, Blaženi reče poštovanom Ānandi: „Hajde, Ānanda, idemo do Vesālīja.” „Da, poštovani gospodine,” odgovori Ānanda. I tako Blaženi, praćen velikom grupom monaha, stiže u Vesālī, te se smesti u gaju kurtizane Ambapāli. I tu on ovako reče monasima: „Monasi, monah treba da poseduje svesnost i jasno razumevanje, to vam je moj savet. A kako to monah poseduje svesnost? Tako što boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, s jasnim razumevanjem i svesnošću, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu; boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje… boravi kontemplirajući um kao um… boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma, marljiv, s jasnim razumevanjem i svesnošću, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu. Tako monah poseduje svesnost.