„Sedam godina je predugo, gospodo, ne mogu toliko da čekam. Ko zna šta se u životu može dogoditi. Ka novom životu idemo. Moramo biti promišljeni i budni. Moramo činiti što je dobro i živeti svetačkim životom, jer niko ko je rođen smrti umaći ne može. Kako sam čuo šta Brahma govori o truljenju, nije ga moguće ukloniti u onome ko u domu živi. Zato ću napustiti domaćinski život i otići u beskućnike.” „Ako je tako, molimo vas, gospodine, da sačekate šest godina… pet godina… četiri godine… tri godine… dve godine… jednu godinu. Posle jedne godine, poći ćemo u beskućnike sa vama. Njegova sudbina bića i naša.” „Jedna godina je predugo, gospodo, ne mogu toliko da čekam… „Sačekajte onda sedam meseci…