(2-3) Sve dok monasi budu blago postupali govorom… umom prema svojim saputnicima u svetačkom životu, kako javno, tako i nasamo, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. Sve dok monasi budu bez predomišljanja delili ono što su na propisan način dobili, čak i hranu u svojoj prosjačkoj zdeli, koristili zajedno sa svojim saputnicima u svetačkom životu, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. Sve dok monasi budu živeli u skladu sa pravilima koja dele sa svojim saputnicima u svetačkom životu, kako javno, tako i nasamo – pravilima koja su bez kršenja, nedostataka, prljanja, defekta, već oslobađaju, a mudri ih hvale, bez vezivanja za njih, pravilima koja doprinose koncentraciji – može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. Sve dok monasi vođeni ispravnim razumevanjem – plemenitim, oslobađajućim, onoga ko u skladu sa njim živi vodi do potpunog okončanja patnje – budu i javno i nasamo živeli među svojim saputnicima u svetačkom životu koji dele isto takvo razumevanje, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. Sve dok ovih šest načela budu imali čvrsto uporište među monasima, sve dok ih se oni budu pridržavali, može se očekivati da monasi napreduju, a ne da propadaju.”