Za vas nema ništa. Predajte mi nasledstvo moga oca.’ Na to brahmanka uze nož i otide u svoje odaje i raspori sebi stomak: ’Da pogledam hoće li moje dete biti dečak ili devojčica’. Tako ona uništi život sebi i novorođenčetu, zajedno sa svojim imetkom. Baš kao što su nju zadesili nesreća i propast, jer je tražila nasledstvo na budalast i neuk način, isto tako će i tebe, prinče, zadesiti nesreća i propast, jer tragaš za drugim svetom na budalast i neuk način. Prinče, askete i brahmani, usavršeni u vrlini, dobri po svojoj prirodi, ono što je nezrelo ne požuruju da sazri; oni strpljivo čekaju da to samo sazri. Zaista postoji korist za askete i brahmane, kada žive usavršeni u vrlini i dobri po svojoj prirodi. Jer što duže tako žive, askete i brahmani sve više zasluga stiču, na svoju, ali i na korist i sreću mnogih, iz saosećanja prema ovome svetu, na korist i sreću božanskih i ljudskih bića. Na osnovu toga se, prinče, može zaključiti: ’Postoji drugi svet, postoje bića koja se spontano preporađaju, postoji plod i rezultat dobrih i rđavih dela’.”