Tako se dobar glas proširio o Mahāgovindi: „Mahāgovinda vidi Brahmu, Mahāgovinda razgovara, diskutuje i savetuje sa Brahmom licem u lice!” I tako Mahāgovinda jednom pomisli: „Dobar glas se proširio o meni da vidim Brahmu, da razgovaram, diskutujem i savetujem se sa Brahmom licem u lice. Ali to nije tačno. No, čuo sam da su u davna vremena, stari brahmani, učitelji učitelja, govorili: ’Oni koji provedu četiri meseca monsuna u osami, koncentrisani na saosećanje, takvi brahmani vide Brahmu oni razgovaraju, diskutuju i savetuju se sa Brahmom licem u lice’. Kako bi bilo ako bih ja proveo četiri meseca monsuna u osami, koncentrisan na saosećanje?” I ode Mahāgovinda do kralja Reṇua i objasni mu o čemu razmišlja: „Gospodine, želeo bih da provedem četiri meseca monsuna u osami, koncentrisan na saosećanje. Niko ne bi trebalo da me posećuje, sem osobe koja donosi hranu.” „Poštovani, Mahāgovinda, učini kako misliš da treba.”