„Ānanda, da li ti imaš poverenje u Tathāgatino probuđenje?” „Imam, poštovani gospodine.” „Pa zašto onda moliš Tathāgatu po treći put?” „Iz usta Blaženog sam čuo i naučio ovo: ’Ko god je razvijao, često vežbao, ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio četiri puta ka duhovnim moćima, ukoliko poželi, može da živi pun životni vek ili još i malo duže. Ānanda, Tathāgata je zaista razvijao, često vežbao, ovladao, temeljno praktikovao, održavao, uvećavao i na pravi način koristio četiri puta ka duhovnim moćima. Ukoliko poželi, on može da živi pun životni vek ili još i malo duže.” „Ānanda, da li ti u to veruješ?” „Verujem, poštovani gospodine.” „Upravo u tome je tvoja greška, tvoj propust, Ānanda. Uprkos tome što je Blaženi načinio tako vidljiv znak, tako vidljivu sugestiju, nisi bio u stanju da to razumeš. Tako nisi zamolio Blaženog: ’Poštovani gospodine, neka Blaženi poživi čitav eon, neka Srećni poživi čitav eon, na korist mnogima, na sreću mnogima, iz saosećanja prema ovom svetu, na dobrobit, korist i sreću božanskih i ljudskih bića!’ Da si to učinio, ja bih odbio. A onda bih na treći zahtev prihvatio. Upravo u tome je tvoja greška, tvoj propust, Ānanda.