Na to, monasi, kralj Bandhuma pomisli: „Princ Vipassī ne sme odbaciti presto. Princ Vipassī ne sme napustiti dom i otići u beskućnike. I proročanstvo brahmana ne sme se obistiniti.” I tako kralj obasu princa Vipassija najrazličitijim zadovoljstvima, kako ovaj ne bi odbacio presto, napustio dom i otišao u beskućnike, kako se proročanstvo brahmana ne bi obistinilo. I tako se princ Vipassī prepusti pet vrsta zadovoljstava čula, bi njima obasut i opskrbljen, uživao je u njima. Onda, monasi, posle mnogo godina, stotina godina, hiljada godina, Vipassī reče svom vozaru: ’Dobri moj vozaru, upregni najbolje kočije. Idemo do parka da razgledamo okolinu’. „Da, vaša visosti,” odgovori vozar. Potom učini kako mu je rečeno, pa izvesti princa Vipassija: „Vaša visosti, najbolje kočije su spremne. Učinite ono što mislite da treba.” Onda se princ Vipassī pope na jednu od njih pa se odveze do parka.