Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoje ni starost i smrt? Sa nestankom čega, nestaju i starost i smrt?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada ne postoji rođenje, ne postoje ni starost ni smrt. Sa nestankom rođenja, nestaju i starost i smrt.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni rođenje? Sa nestankom čega, nestaje rođenje?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada ne postoji bivanje, ne postoji ni rođenje. Sa nestankom bivanja, nestaje i rođenje.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni bivanje? Sa nestankom čega, nestaje bivanje?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada ne postoji vezivanje, ne postoji ni bivanje. Sa nestankom vezivanje, nestaje i bivanje.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni vezivanje? Sa nestankom čega, nestaje vezivanje?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada ne postoji žudnja, ne postoji ni vezivanje. Sa nestankom žudnje, nestaje i vezivanje.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta je to što kada ne postoji, tada ne postoji ni žudnja? Sa nestankom čega, nestaje žudnja?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada ne postoji osećaj, ne postoji ni žudnja. Sa nestankom osećaja, nestaje i žudnja.”