Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio među Kuruima, kraj grada po imenu Kammāsadhamma. Onda poštovani Ānanda dođe do Blaženog, pokloni se, pa sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Zadivljujuće je to, poštovani, čudesno je to! Koliko je ovaj uslovljeni nastanak dubok i koliko se čini dubokim, a opet meni izgleda toliko jasnim da jasniji ne može biti.” „Ne govori tako, Ānanda! Ne govori tako! Ovaj uslovljeni nastanak jeste dubok i čini se dubokim. Zato što ne razume i ne proniče u ovo učenje, Ānanda, ovo pokolenje postalo je nalik zamršenom klupku vune, zamršenom kanapu, gustišu od isprepletane rogozine i trske, te nije u stanju da nadiđe ovo mesto gubitka, pogibelji, patnje, stalnog preporađanja. Ako bi neko pitao: ’Postoji li neki poseban uzrok nastanka starosti i smrti?’ Ako bi te zatim pitali: ’Koji je uzrok nastanka starosti i smrti?’, treba da odgovoriš: ’Rođenje je uzrok starosti i smrti’. Ako bi te neko pitao: ’Postoji li neki poseban uzrok nastanka rođenja?’, treba da odgovoriš: ’Postoji’. Ako bi te zatim pitali: ’Koji je uzrok nastanka rođenja?’, treba da odgovoriš: ’Bivanje je uzrok rođenju’.