„Iako poštovani Kassapa tako kaže, ja ne mogu da dapustim to rđavo, pogrešno gledište: Jer za mene kralj Pasenaadi zna, kao što znaju i drugi kraljevi: ’Nema drugog sveta, nema bića koja se spontano preporađaju, nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela’.” Poštovani Kassapa, ako bih napustio to rđavo, pogrešno gledište, drugi ljudi će reći: ’Kako je budalast princ Pāyāsi, kako je neuk, da se ne drži svoga gledišta.’ I pored svega, ja ću ga se i dalje držati.” 2.12. Poređenje sa čovekom koji nosi izmet „U tom slučaju, prinče, daću ti jedno poređenje. Jer neki razumni ljudi uz pomoć poređenja shvate smisao onoga što je rečeno. Jednom davno neki svinjar se iz svog sela zaputio u jedno drugo selo. Usput naiđe na veliku gomilu osušenog izmeta. I pomisli: ’Ova gomila suvog izmeta može poslužiti kao hrana mojim svinjama. Kako bi bilo ako bih je poneo?’ Tako on raširi svoj gornji ogrtač, potrpa onaj izmet u njega, tako svezan zavežljaj stavi na glavu i krenu dalje. I dok je išao zadesi ga veliki pljusak. Iako je onaj raskvašeni izmet curio i natopio ga sve do stopala, on je nastavljao da ide dalje. Kada ga ljudi videše, rekoše mu: ’Prijatelju, jesi li ti sišao sa uma, jesi li lud, da iako taj raskvašeni izmet curi i natopio te je sve do stopala, ti nastavljaš da ideš sve dalje.’ ’Vi ste sišli s uma, vi ste ludi, jer će ovo poslužiti kao hrana mojim svinjama.’ „Isto tako, prinče, ti ličiš na nosača izmete iz ovog poređenja. Napusti, prinče, to rđavo, pogrešno gledište! Učini to! Ne treba sebi da stvaraš trajnu štetu i patnju!”