Dočuše i Liććhavī iz Vesālija: „Priča se da je Blaženi stigao u Vesālī, da boravi kraj Vesālīja, u Ambapālīnom mangovom gaju.” Onda narediše da se pripremi veliki broj svečanih kočija, popeše se na njih i izvezoše iz Vesālīja. Neki od njih bili su plavi, plavo obojenog lica, u plavom odelu, sa plavim ukrasima. Drugi su bili žuti, žuto obojenog lica, u žutom odelu, sa žutim ukrasima. Neki drugi su bili crveni, crveno obojenog lica, u crvenom odelu, sa crvenim ukrasima. Neki drugi su bili beli, belo obojenog lica, u belom odelu, sa belim ukrasima. I tako kurtizana Ambapālī naiđe na putu na te Liććhavī mladiće, kola u kola, točak u točak, rudu u rudu. A Liććhavī joj rekoše: „Zašto si ti, javna ženo, preprečila put Liććhavī mladićima, kola u kola, rudu u rudu, točak u točak?” „Zato što se, mlada gospodo, vraćam od Blaženog, koji je prihvatio moj poziv za sutrašnji obrok, zajedno sa celom monaškom zajednicom.” „Ambapāli, prepusti nam taj obrok za stotinu hiljada!” „Čak i kada biste mi, mlada gospodo, dali čitav Vesālī, zajedno sa svim njegovim bogatstvom, ne bih vam prepustila taj obrok.” A Liććhavī pljesnuše rukama: „Ah, izigrala nas je ova javna žena, porazila nas je ova javna žena!”