Na to Blaženi reče mladom nebesniku Pañćasikhi: „Pañćasikha, zvuk tvoje harfe lepo se slaže sa tvojim pevanjem, a pevanje se dobro slaže sa zvukom harfe. štaviše, niti tvoja harfa prestiže tvoju pesmu, a niti pevanje prestiže harfu. Kada si ti to sačinio ovu pesmu o Budi, Dhammi, sanghi, arahantima i ljubavi?” „Poštovani, bilo je dok je Blaženi boravio kraj Uruvela, na obali reke Nerañđāre, kraj banjanovog drveta, ne dugo posle probuđenja. A ja sam tada bio zaljubljen u damu po imenu Bhaddā Sūriyavaććhasā, kći kralja nebesnika Timbarua. Ali ta je deva volela drugoga, sina vozara Mātalija, po imenu Sikhaṇḍī. Pošto je pridobiti na druge načine nisam mogao, uzeh svoju harfu od žute bilve i otidoh u dom kralja nebesnika Timbarua. Tu, uz pratnju harfe, otpevah ove stihove o Budi, Dhammi, sanghi, arahantima i ljubavi.