Ali dopusti mi, prinče, da te još nešto pitam, a ti odgovori kako misliš da treba. Dešava li ti se, prinče, kada tokom dana prilegneš, da sanjaš snove sa divnim parkovima, divnim šumama, divnim poljima i divnim jezerima?” „Dešava se, poštovani Kassapa.” „A da li se za to vreme oko tebe razni grbavci, patuljci, dvorske lude i mlade devojke?” „Tako je, poštovani Kassapa.” „Pa da li oni vide tvoju dušu kako dolazi ili odlazi?” „Sigurno da ne, poštovani Kassapa.” „Dakle, prinče, živi ne vide dušu tebe živog kako dolazi ili odlazi. Pa kako ćeš ti onda videti dušu mrtvoga čoveka kako dolazi ili odlazi? Na osnovu toga se, prinče, može zaključiti: ’Postoji drugi svet, postoje bića koja se spontano preporađaju, postoji plod i rezultat dobrih i rđavih dela’.”