Tu je neko vreme stajala oslonjena na dovratak. Kralj Mahāsudassana ču zvukove, pa pomisli: ’Šta bi to moglo biti, izgleda kao zvuk velike gomile!’ I ušavši u veliku dvoranu vide kraljicu kako stoji oslonjena na dovratak, pa joj reče: ’Kraljice moja, ne ulazi dalje, tu ostani.’ Zatim naredi nekom čoveku: ’Hajde, čoveče, uzmi zlatnu sofu iz velike dvorane i postavi je u palmovom gaju.’ ’Da, vaše visočanstvo,’ reče onaj čovek, pa učini kako mu je naređeno. A kralj onda leže da desnu stranu, u lavlji položaj, jedno stopalo povrh drugog, svestan i s jasnim razumevanjem. Na to kraljica Subhaddā pomisli: ’Čula kralja Mahāsudassane su smirena, put čista i blistava. Samo da kralj ne premine sada.’ I ona reče kralju: