„Zaokupljen sumnjom, pitam Brahmu, u kojeg sumnji nema, Oslanjajući se na šta, vežbajući sebe u čemu, smrtnik svet Brahme dostiže, u kojem smrti nema?” „Brahmane, on među ljudskim bićima napustio je sebičnu vezanost, sabran i ispunjen saosećanjem. Lišen truljenja, od seksualnog snošaja odustavši, na to se oslanjajući, u tome sebe vežbajući, smrtnik svet Brahme dostiže, u kojem smrti nema.” „Gospodine, razumem šta je to ’napustio je sebičnu vezanost’. Tako neko, okrenuvši leđa malom ili velikom imetku, malom ili velikom krugu srodnika, obrije kosu i bradu, obuče žuti ogrtač i napustivši domaćinski život postane beskućnik. Tako ja razumem reči ’napustio je sebičnu vezanost’. Gospodine, razumem šta je to ’sabran’. Tako se neko povuče na osamljeno mesto, u šumu, u podnožje drveta, u planinu, uvalu, pećinu, groblje, čestar u džungli, na otvorenom ili kraj stoga sena. Tako ja razumem reč ’sabran’.