„Tako lepi, sjajni i veličanstveni, ko ste vi, časni gospodine? U neznanju vas pitam, kako da vas raspoznam.” „Zaista, u nebeskom svetu znaju me kao ’Večnog mladića’. Tako me svi bogovi znaju, Govinda, tako me i ti znaj.” „Mesto da sedne, voda za pranje nogu i osveženje neko za Brahmu. Ponizno vas molim, gospodine, da prihvatite ove ponude.” „Prihvatam tvoje ponude, to o čemu Govinda govori, za dobrobit ovoga sveta i za sreću u budućnosti. Ovo je prilika za tebe da pitaš ono što želiš.” I pomisli brahman Mahāgovinda: „Dobih priliku od Brahme Sanaṅkumāre. Da li da ga pitam o dobrobiti u ovom svetu ili u narednom?” I još pomisli Mahāgovinda: „Dobro znam šta je dobrobit u ovome svetu. Čak me i drugi pitaju za savet o tome. Kako bi bilo da Brahmu Sanaṅkumāru upitam o dobrobiti u narednom svetu?” Tako se brahman Mahāgovinda obrati Brahmi Sanaṅkumāri u stihovima: