Ānanda, postoji osam oslobođenja. Kojih osam? Neko ko ima materijalni oblik vidi materijalne oblike. To je prvo oslobođenje. Neko ko ne opaža materijalne oblik interno, vidi materijalne oblike eksterno. To je drugo oslobođenje. Neko biva oslobođen zahvaljujući ideji lepoga. To je treće oslobođenje. Kroz potpuno nadilaženje opažanjâ materijalnog oblika, prestanka opažanjâ podražaja, neobraćanje pažnje na opažanja raznolikosti i (kontemplirajući) ’Prostor je beskrajan’, neko stiže i boravi u području beskonačnog prostora. To je četvrto oslobođenje. Kroz potpuno nadilaženje područja beskonačnog prostora i (kontemplirajući) ’Svest je bezgranična’, neko stiže i boravi u području bezgranične svesti. To je peto oslobođenje. Kroz potpuno nadilaženje područja bezgranične svesti i (kontemplirajući) ’Ništa ne postoji’, neko stiže i boravi u području ničega. To je šesto oslobođenje. Kroz potpuno nadilaženje područja ničega, neko stiže i boravi u području ni opažanja ni neopažanja. To je sedmo oslobođenje. Kroz potpuno nadilaženje područja ni opažanja ni neopažanja, neko stiže i boravi u prestanku opažanja i osećanja. To je osmo oslobođenje. To je, Ānanda, osam oslobođenja. Ānanda, kada monah dostigne ovih osam oslobođenja normalnim redom, obrnutim redom, kao i normalnim i obrnutim redom; kada ih dostigne i izranja iz njih gde god poželi, na koji god način poželi i koliko god dugo da želi; kada kroz uklanjanje svih otrova, on ovde i sada dostiže i boravi u potpuno čistom oslobođenju uma, oslobođenju mudrošću, ostvarivši to sam za sebe uz pomoć neposrednog znanja, tada se on naziva monahom oslobođenim na oba načina. I ne postoji, Ānanda, oslobođenje na oba načina više i uzvišenije nego što je to.” Tako reče Blaženi. Zadovoljan, poštovani Ānanda se obradova rečima Blaženoga. Dugi govor o konačnom oslobođenju