Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. „Monasi, neuk, običan čovek mogao bi da se otrezni od ovog tela sačinjenog od četiri velika elementa, da razvije hlađenje strasti prema njemu i oslobodi ga se. A zašto? Zato što su, monasi, kod ovog tela sačinjenog od četiri velika elementa vidljivi rast i propadanje, uzimanje i odlaganje. Zbog toga bi neuk, običan čovek mogao da se otrezni od njega, da razvije hlađenje strasti prema njemu i oslobodi ga se. Ali od onoga što se naziva ’um’, ’razum’ ili ’svest’, od toga neuk, običan čovek nije u stanju da se otrezni, da razvije hlađenje strasti prema njemu i oslobodi se. A zašto? Zato što je, monasi, to ono što je neuk, običan čovek dugo vremena smatrao, prisvajao i pogrešno shvatao: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo’. Zato neuk, običan čovek nije u stanju da se otrezni od toga, da razvije hlađenje strasti prema tome i oslobodi se.