Svaku vrstu osećaja… Svaku vrstu opažaja… Svaku vrstu mentalnih obrazaca… Svaku vrstu svesti, prošlu, buduću ili sadašnju, unutrašnju ili spoljašnju, veliku ili malu, inferiornu ili superiornu, daleku ili blizu, svaku svest treba videti onakvom kakva zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo’, i tako postati oslobođen zahvaljujući nevezivanju. „Kada neko, Rāhula, tako zna, tako vidi, tada se u pogledu ovog tela koje ima svest, kao i svih spoljašnjih znakova, um oslobodio stvaranja ’ja’, stvaranja ’moje’ i gordosti, nadišao poređenja, postao stišan i na pravi način oslobođen.”