Kraj Sāvatthīja. „Monasi, pošto poseduje deset snaga i četiri osnove samopouzdanja, Tathāgata zauzima mesto bika predvodnika, u zajednicama se oglašava lavljim rikom i brahma-točak pokreće ovako: ’Ovakav je oblik, ovakav je nastanak oblika, ovakav nestanak oblika. Ovakav je osećaj, ovakav je nastanak osećaja, ovakav nestanak osećaja. Ovakav je opažaj, ovakav je nastanak opažaja, ovakav nestanak opažaja. Ovakvi su mentalni obrasci, ovakav je nastanak mentalnih obrazaca, ovakav nestanak mentalnih obrazaca. Ovakva je svest, ovakav je nastanak svesti, ovakav nestanak svesti. Kada ovo jeste, i ono postoji; sa nastankom ovoga, nastaje i ono. Kada ovo nije, ni ono ne postoji; sa nestankom ovoga, nestaje i ono. I tako, sa neznanjem kao uslovom, (nastaju) mentalni obrasci; sa mentalnim obrascima kao uslovom, svest nastaje… Tako nastaje čitav ovaj okean patnje. Ali sa slabljenjem i nestankom neznanja, mentalni obrasci nestaju; sa nestankom mentalnih obrazaca, svest prestaje… Tako nestaje čitav ovaj okean patnje. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, jednostavna, razložna i logična. Kad je Dhamma tako izložena, jasno, jednostavno, razložno, logično, to je dovoljno da se u sinu iz dobre porodice, koji je napustio dom vođen poverenjem, javi ovakvo nadahnuće: ’Neka od mene ostanu samo koža, tetive i kosti; neka se meso i krv u mome telu sasuše; ali neka u meni bude energije dok ne dostignem ono što se dostići može muževnom snagom, muževnom energijom, muževnim naporom!’