Jer, prijatelji, u slučaju onih asketa i brahmana koji govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol, onih koji tvrde da ih stvara neko drugi, onih koji tvrde da ih svako sam sebi stvara i da ih stvaraju drugi, kao i onih koji tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, nemoguće je da oni iskuse bilo šta bez kontakta.” (II) Ovaj razgovor između poštovanog Sāriputte i poštovanog Bhūmiđe čuo je i poštovani Ānanda. Onda poštovani Ānanda dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Sedeći tako sa starne, ispriča on Blaženome čitav razgovor između poštovanog Sāriputte i poštovanog Bhūmiđe. A Blaženi na to reče: „Dobro je, Ānanda, dobro je! Svako ko ispravno odgovara bi odgovorio upravo onako kako je to Sāriputta učinio. Ja sam rekao, Ānanda, da je nastanak zadovoljstva i bola uslovljen. A čime? Uslovljen je kontaktom. Ko tako govori, iskazuje ono što sam rekao, a da me ne tumači pogrešno na način koji je suprotan činjenicama; tako bi to trebalo da razjasni u skladu sa Dhammom, pa da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku. Zato, Ānanda, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol… kao i u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, takav stav je takođe uslovljen kontaktom.