„Šta misli poštovani Gotama, da li neko patnju stvara sam sebi?” „Nije tako, Kassapa,” reče Blaženi. „Da li mu onda patnju stvara neko drugi?” „Nije tako, Kassapa,” reče Blaženi. „A da li neko patnju stvara sam sebi i stvara mu je neko drugi?” „Nije tako, Kassapa,” reče Blaženi. „A da li onda patnja nastaje slučajno, tako da je neko niti stvara sam sebi, niti mu je stvara neko drugi?” „Nije tako, Kassapa,” reče Blaženi. „Da li poštovani Gotama misli da patnja ne postoji?” „Nije da patnja ne postoji, Kassapa. Patnja postoji.” „Onda poštovani Gotama ne zna i ne vidi patnju?” „Nije tačno da ja ne znam i ne vidim patnju, Kassapa. Ja znam patnju; ja vidim patnju, Kassapa.” „Kada sam pitao: ’Šta misli poštovani Gotama, da li neko patnju stvara sam sebi?’ ti kažeš: ’Nije tako, Kassapa.’ Kada sam pitao: ’Da li mu onda patnju stvara neko drugi?’ ti kažeš: ’Nije tako, Kassapa.’ Kada sam pitao: ’A da li neko patnju stvara sam sebi i stvara mu je neko drugi?’ ti kažeš: ’Nije tako, Kassapa.’ Kada sam pitao: „A da li onda patnja nastaje slučajno, tako da je neko niti stvara sam sebi, niti mu je stvara neko drugi?’ ti kažeš: ’Nije tako, Kassapa.’ Kada sam pitao: ’Da li poštovani Gotama misli da patnja ne postoji?’ ti kažeš: ’Nije da patnja ne postoji, Kassapa. Patnja postoji.’ Kada sam pitao: ’Onda poštovani Gotama ne zna i ne vidi patnju?, ti kažeš: ’Nije tačno da ja ne znam i ne vidim patnju, Kassapa. Ja znam patnju; ja vidim patnju, Kassapa.’ Neka mi onda Blaženi objasni patnju. Neka mi Blaženi poduči o patnji.”