Kraj Sāvatthīja. (I) Onda poštovani Bhumiđa, izašavši iz osame jednog kasnog popodneva, otide do poštovanog Sāriputte i pozdravi se sa njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i ovako reče poštovanom Sāriputti: „Prijatelju Sāriputta, neki askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol. Drugi askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da nam zadovoljstvo i bol stvaraju drugi. Treći askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara patnju, ali da nam zadovoljstvo i bol stvaraju i drugi. Četvrti pak askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da zadovoljstvo i bol nastaju slučajno, te da ih ne stvaramo ni mi, a ni drugi. A šta, prijatelju Sāriputta, Blaženi na sve to kaže? Šta on podučava? Šta bi trebalo mi da odgovorimo da bismo iskazali ono što je rekao i asketa Gotama, a da ga pogrešno ne tumačimo na način koji je suprotan činjenicama? I kako bi sve to trebalo mi da razjasnimo u skladu sa Dhammom, tako da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku?” „Prijatelji, Blaženi je rekao da je nastanak zadovoljstva i bola uslovljen. A čime? Uslovljen je kontaktom. Ko tako govori, iskazuje ono što je rekao i asketa Gotama, a da ga pogrešno ne tumači na način koji je suprotan činjenicama; tako bi sve to trebalo razjasniti u skladu sa Dhammom, pa da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku. Zato, prijatelji, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol, onih koji tvrde da ih stvara neko drugi, onih koji tvrde da ih svako sam sebi stvara i da ih stvaraju drugi, kao i u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, takav stav je takođe uslovljen kontaktom.