„Dobro je, Ānanda, dobro je! Svako ko ispravno odgovara bi odgovorio upravo onako kako je to Sāriputta učinio. Ja sam rekao, Ānanda, da je nastanak patnje uslovljen. A čime? Uslovljen je kontaktom. Ko tako govori, iskazuje ono što sam rekao, a da me ne tumači pogrešno na način koji je suprotan činjenicama; tako bi to trebalo da razjasni u skladu sa Dhammom, pa da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku. Zato, Ānanda, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara patnju… Isto tako, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, takav stav je takođe uslovljen kontaktom. Jer, Ānanda, u slučaju onih asketa i brahmana koji govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara patnju, nemoguće je da oni iskuse bilo šta bez kontakta… Isto tako, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, nemoguće je da oni iskuse bilo šta bez kontakta. Jednom sam prilikom, Ānanda, boravio upravo ovde u Rāđagahi, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. Onda sam, rano ujutro, ustao, obukoh se i uzeh svoju zdelu i gornji ogrtač, te odoh da isprosim hranu u Rāđagahi. Pri tom mi na um pade ova misao: „Još je rano za prošenje hrane u Rāđagahi. Kako bi bilo da odem do parka u kojem borave beskućnici drugih tradicija?”