Zatim, praktikujući dalje unutražnje istraživanje, on istražuje: ’Ali gde ta žudnja izvire i gde se učvršćuje?’ Istražujući, on uviđa ovako: Gde god na svetu da postoji drago i prijatnu, tu ta žudnja izvire i učvršćuje se. A šta je na svetu to što je drago i prijatno? Oko je na ovom svetu drago i prijatno; i tu žudnja izvire i učvršćuje se. Isto tako uho, nos, jezik, telo, Um je na ovom svetu drag i prijatan; i tu žudnja izvire i učvršćuje se. Monasi, koji god da su askete i brahmani u prošlosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videli kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost – oni su pothranjivali žudnju. Oni koji su pothranjivali žudnju, pothranjivali su vezivanje. Oni koji su pothranjivali vezivanje, pothranjivali su patnju. Oni koji su pothranjivali patnju, nisu se oslobodili rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Nisu se, kažem vam, oslobodili patnje. Monasi, koji god da će askete i brahmani u budućnosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videti kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost – oni će pothranjivali žudnju. Oni koji će pothranjivali žudnju, pothranjivaće vezivanje. Oni koji će pothranjivati vezivanje, pothranjivaće patnju. Oni koji će pothranjivati patnju, neće se osloboditi rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Neće se, kažem vam, osloboditi patnje.