„’Onaj ko dela, taj i doživljava (posledice)’, Kassapa: ako neko tvrdi da je to tako od početka, to znači da neko patnju stvara sam sebi, a to vodi u eternalizam. ’Jedan dela, a drugi doživljava (posledice)’, Kassapa: ako neko, ophrvan osećajem, tvrdi da patnju stvara neko drugi, to vodi u nihilizam. Ne priklanjajući se nijednoj od tih krajnosti, Tathāgata podučava Dhammu koja je u sredini: ’Sa neznanjem kao uslovom, mentalni obrasci nastaju; sa mentalnim obrascima kao uslovom, svest nastaje… Tako nastaje čitav ovaj okean patnje. Ali sa slabljenjem i nestankom neznanja, mentalni obrasci nestaju; sa nestankom mentalnih obrazaca, svest nestaje… Tako nestaje čitav ovaj okean patnje.” Kada je ovo bilo izgovoreno, goli asketa Kassapa reče Blaženom: „Zadivljujuće je to, poštovani gospodine, čudesno je to! Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište. Neka me učitelj Gotama prihvati kao zaređenog sledbenika i neka primim puno zaređenje.” „Kassapa, onaj ko je prethodno pripadao nekom drugom redu, a želi da se pridruži beskućnicima i primi puno zaređenje u učenju i pravilima, mora provesti četiri probna meseca. Posle četiri probna meseca, ako su zadovoljni njime, monasi ga primaju u beskućništvo i daju mu puno zaređenje, tako da i sam postaje monah. Ali ja uviđam da postoji razlika među ljudima.”