„Kako, monasi, nastaje svet? Na osnovu oka i oblika, svest o viđenom nastaje. Susret to troje jeste kontakt. Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje; sa osećajem kao uslovom, žudnja nastaje; sa žudnjom kao uslovom, vezivanje nastaje; sa vezivanjem kao uslovom, bivanje nastaje; sa bivanjem kao uslovom, rođenje nastaje; sa rođenjem kao uslovom, starost i smrt, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nastaju. Tako, monasi, nastaje svet. Na osnovu uha i zvukova… Na osnovu nosa i mirisa… Na osnovu jezika i ukusa… Na osnovu tela i opipljivih stvari… Na osnovu uma i objekata uma, svest o spoznatom nastaje. Susret to troje jeste kontakt. Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje… sa rođenjem kao uslovom, starost i smrt, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nastaju. Tako, monasi, nastaje svet. A kako, monasi, prestaje svet? Na osnovu oka i oblika, svest o viđenom nastaje. Susret to troje jeste kontakt. Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje; sa osećajem kao uslovom, žudnja nastaje. Ali sa potpunim uklanjanjem i nestanakom upravo te žudnje, vezivanje prestaje; sa prestankom vezivanja, bivanje nestaje… Tako nestaje čitav ovaj okean patnje. Tako, monasi, nestaje svet.