Sve dok bića u ova četiri elementa nisu neposredno razumela zadovoljenje kao zadovoljenje, opasnost kao opasnost i izlaz kao izlaz, onako kako zaista jeste, dotle ona – u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima – nisu bila izbavljena, odvojena i potpuno oslobođena, niti su boravila uma oslobođenog prepreka. Ali kada su bića u ova četiri elementa neposredno razumela zadovoljenje kao zadovoljenje, opasnost kao opasnost i izlaz kao izlaz, onako kako zaista jeste, tada su ona – u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima – bila izbavljena, odvojena i potpuno oslobođena, i borave uma oslobođenog prepreka.”

4. Četvrto poglavlje

Isključivo patnja Kraj Sāvatthīja. „Monasi, kada bi ovaj elemenat zemlje bio isključivo patnja, praćen patnjom, prožet patnjom, a ne [isto tako] prožet prijatnošću, bića ne bi bila opčinjena elementom zemlje. Ali pošto je elemenat zemlje prijatan, praćen prijatnošću, prožet prijatnošću, a ne prožet [samo] patnjom, bića jesu opčinjena elementom zemlje. Kada bi ovaj elemenat vode… Kada bi ovaj elemenat vatre… Kada bi ovaj element vazduha bio isključivo patnja, praćen patnjom, prožet patnjom, a ne [isto tako] prožet srećom, bića ne bi bila opčinjena elementom vazduha. Ali pošto je elemenat vazduha prijatan, praćen prijatnošću, prožet prijatnošću, a ne prožet (samo) patnjom, bića jesu opčinjena elementom vazduha.