Kraj Sāvatthīja. „Monasi, dobitak, počast i slava su surovi, gorki i grubi, oni su prepreka za dostizanje najviše sigurnosti od ropstva. Obuhvativši svojim umom um druge osobe, ja tu osobu ovako razumem: ’Ovaj poštovani ne bi svesno izgovorio laž čak ni radi oca… brata… sestre… sina… kćeri… žene…’ Ali kasnije vidim tog istog čoveka, savladanog dobitkom, počašću i slavom, uma kojim su oni ovladali, kako svesno izgovara laž. Tako su dobitak, počast i slava surovi, gorki i grubi, oni su prepreka za dostizanje najviše sigurnosti od ropstva. Zato, monasi, treba da vežbate: ’Napustićemo dobitak, počast i slavu koji su se pojavili i nećemo dozvoliti da dobitak, počast i slava koji su se pojavili ovladaju našim umom i u njemu ostanu.’ Tako sebe treba da vežbate.”