Dalje, Tathāgata razume onako kako zaista jesu prljanje, pročišćenje i izlaženje u pogledu zadubljenja, koncentracije i duhovnih postignuća. I to je moć Tathāgate… Dalje, Tathāgata se seća mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva, tri, četiri, pet rođenja, deset rođenja, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset rođenja, sto rođenja, hiljadu, sto hiljada, mnogih eona skupljanja kosmosa, mnogih eona širenja kosmosa, mnogih eona skupljanja i širenja kosmosa. ’Tada sam se tako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja onde, ponovo sam se pojavio ovde.’ Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja. I to je moć Tathāgate…