Onda se Blaženi obrati monasima sledećim rečima: „Šta mislite, monasi? Je li ovaj monah Sāti, ribarev sin, upalio makar iskru mudrosti u ovom učenju i pravilima?” „Kako bi to moglo biti? Svakako da nije, poštovani gospodine.” Kad ovo bi izrečeno, monah Sāti, ribarev sin, ostade da sedi ćutke, zbunjen, povijenih leđa i pognute glave, ophrvan mislima, nesposoban da bilo šta odgovori. Onda mu se Blaženi, znajući njegovo stanje, obrati: „Ostaćeš upamćen, neznalice, po svom pogubnom gledištu. A sad ću ispitati ostale monahe o toj stvari.” Onda se Blaženi obrati monasima: „Monasi, da li učenje koje podučavam razumete na isti način kao ovaj monah Sāti, ribarev sin, kada nas pogrešnim tumačenjem pogrešno predstavlja, sebe povređuje i sebi stvara mnogo loših zasluga; a to će mu zadugo doneti štetu i patnju?” „Ne, poštovani gospodine. Jer na mnoge načine Blaženi je pokazao kako je nastanak svesti uslovljen, pošto bez uslova nema ni nastanka svesti.” „Dobro je, monasi. Dobro je što razumete učenje kojem sam vas podučio. Na mnoge sam načine pokazao kako je nastanak svesti uslovljen, pošto bez uslova nema ni nastanka svesti. Ali ovaj monah Sāti, ribarev sin, pogrešnim tumačenjem nas pogrešno predstavlja, sebe povređuje i sebi stvara mnogo loših zasluga; a to će mu zadugo doneti štetu i patnju.