Isto tako, brahmane, neki čovek iz poverenja napusti domaćinski život i ode u beskućnike, razmišljajući: ’Žrtva sam rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bola, tuge i očaja; žrtva sam patnje, plen patnje. Sigurno da je moguće stići na kraj čitavog tog okeana patnje.’ I kad je tako otišao u beskućnike, stiče on dobitak, poštovanje i dobar glas. Ali nije zadovoljan tim dobitkom, poštovanjem i dobrim glasom; njegova namera nije ostvarena. Na osnovu toga ne hvali sebe, niti kritikuje druge. U njemu ima želje da deluje, ulaže napor da dostigne ona druga stanja, viša i tananija od dobitka, poštovanja i dobrog glasa; ne nazaduje i ne propada. Tako postiže pročišćenje vrline. Zadovoljan je usavršenošću u vrlini i njegova namera biva ostvarena. Na osnovu toga sam sebe hvali, a druge kritikuje ovako: ’Ja sam pun vrline, dobrog karaktera, ali ovi drugi monasi su nemoralni, lošeg karaktera.’ I u njemu nema želje da bilo šta više učini, ne ulaže napor da dostigne ona druga stanja, viša i tananija od pročišćenja vrline; nazaduje i propada. Zbog toga kažem da je ta osoba poput čoveka kojem treba dobra drvena građa… te zanemarivši srž stabla, njegov meki deo i unutrašnju koru, naseče spoljašnju koru i ponese je misleći da je to srž stabla. Šta god da je mislio da napravi od dobre drvene građe, ovo mu neće poslužiti za to. Zbog toga kažem da je ta osoba poput čoveka (koji je pogrešio spoljašnju koru za srž stabla).