a u međuvremenu ta četiri moja sledbenika, stogodišnjaka bi umrla, pošto navrše svojih sto godina. Sāriputta, čak i ako budeš morao da me iznemoglog nosiš unaokolo u ležaljci, čak i tada neće biti promenjen sjaj Tathāgatine mudrosti. Ako bi se za nekoga moglo s pravom reći: ’Biće oslobođeno obmanutosti pojavilo se u ovome svetu na dobrobit i sreću mnogih, iz saosećanja za ovaj svet, na dobrobit, blagostanje i sreću božanskih i ljudskih bića’, onda sam zaista ja taj za kojeg bi se s pravom to moglo reći.” A tom prilikom je poštovani Nāgasamāla stajao iza Blaženog, hladeći ga lepezom. Tada on reče Blaženome: „Zadivljujuće je to, poštovani, čudesno je to! Dok sam slušao ovaj govor o Dhammi, kosa mi se digla na glavi. Poštovani gospodine, kako se zove ovaj govor o Dhammi?” „Ako je tako, Nāgasamāla, možeš ovaj govor o Dhammi zapamtiti kao ’Govor od kojeg se kosa diže na glavi’.” Tako reče Blaženi. Zadovoljan, poštovani Nāgasamāla se obradova rečima Blaženog. Dugi govor o okeanu patnje