„Ali, Aggivessana, šta si ti naučio o razvijanju tela?” „Pa, postoje, na primer, Nanda Vaććha, Kisa Sankićća, Makkhali Gosāla. Oni idu nagi, odbacuju pravila, ližu dlanove, ne odlaze kad ih pozovu, ne zaustavljaju se kad ih zamole; ne prihvataju hranu koju bi im doneli, posebno pripremili ili ih pozvali na ručak; ne primaju ništa iz lonca, iz zdele, iz kuće, iz avana, od dvoje koji jedu zajedno, od trudnice, od žene koja doji, od žene koja leže kraj muškarca, sa mesta gde se hrana javno delila, sa mesta gde je bilo pasa ili muva; ne uzimaju ni ribu ni meso, ne piju rakiju, vino, niti bilo šta drugo fermentisano. Drže se pravila da u jednoj kući uzimaju jedan zalogaj; da u dve kuće uzimaju dva zalogaja … da u sedam kuća uzimaju sedam zalogaja. Žive na jednom tanjiru hrane dnevno, na dva tanjira hrane dnevno … na sedam tanjira hrane dnevno. Uzimaju hranu jednom dnevno, jednom u dva dana … jednom u sedam dana i tako dalje, sve do jednom u dve nedelje; istrajavaju u praksi uzimanja hrane u određenim intervalima.” „Ali, da li žive sa tako malo, Aggivessana?” „Ne, učitelju Gotama, ponekad oni jedu odličnu tvrdu hranu, odličnu meku hranu, kušaju odlične poslastice, piju odlična pića. Tako ponovo dobijaju snagu, učvršćuju sebe i postaju ugojeni.” „Ono što su ranije odbacivali, Aggivessana, kasnije ponovo prikupljaju. Tako se telo uvećava i smanjuje. Ali šta si ti naučio o razvijanju uma?” Kada je Buda upitao Saććaku, nigaṇṭhinog sina, o razvoju uma, ovaj nije bio u stanju da odgovori.