Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 452
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

I pomislih: Šta bi bilo ako meditiram bez daha. Onda prestadoh da udišem i izdišem i na usta i na nos. Dok sam to činio, u ušima mi je hučalo poput vetra. Baš kao što huči kad kovač duva svojim mehovima, tako je i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem i na usta i na nos, u ušima hučalo poput vetra. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao. I pomislih: Šta bi bilo ako i dalje meditiram bez daha. Onda prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši. Dok sam to činio, glava je htela da mi prsne. Baš kao kad bi snažan čovek mačem raspolutio lobanju, tako je i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši, glava htela da prsne. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้