Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Onda brahman Pingalakoććha dođe do Blaženog i pozdravi se sa njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče Blaženom: „Učitelju Gotama, ovde su ovi askete i brahmani, starešine redova, starešine grupa, učitelji grupa, ugledni i nadaleko čuveni osnivači tradicija, koje mnogi smatraju svecima Pūraṇa Kassapa, Makkhali Gosāla, Ađita Kesakambalin, Pakudha Kaććāyana, Sañđaya Belaṭṭhiputta i Nigaṇṭha Nātaputta. Imaju li svi oni neposredno znanje, kao što tvrde, ili niko od njih nema neposredno znanje ili ga neki imaju, a drugi nemaju? „Dovoljno je, brahmane. Neka se na tome zaustavi! ’Imaju li svi oni neposredno znanje, kao što tvrde, ili niko od njih nema neposredno znanje ili ga neki imaju, a drugi nemaju?’ Podučiću te Dhammi, brahmane. Slušaj i dobro zapamti šta ću ti reći. „Da, gospodine