Dalje, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, monah ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja… Sa slabljenjem ushićenja ostaje on spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, sa fizičkim osećajem zadovoljstva. Tako on ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: ‘Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću!’. Sa napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim nestankom radosti i žalosti, ulazi on i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu. I u takvoj prilici on se ne odlučuje da nanese bol sebi, ni da nanese bol drugome, niti da nanese bol oboma. U takvoj prilici on oseća jedino osećaj lišen bola. Zato, kažem, najveće zadovoljenje u pogledu osećaja jeste sloboda od bola. A šta je, monasi, opasnost u pogledu osećaja? Osećaji su, kažem vam, prolazni, patnja, podložni promeni. To je opasnost u pogledu osećaja. A šta je, monasi, izlaz u pogledu osećaja? Uklanjanje i napuštanje želje i strasti za osećajima: to je izlaz u pogledu osećaja.