Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tu se on ovako obrati monasima: „Monasi.” „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni. A Blaženi ovako nastavi: „Monasi, monah koji je tragalac, a ne zna kako da pronikne u tuđ um, treba dobro da osmotri Tathāgatu, kako bi otkrio je li potpuno probuđen ili nije.” „Učenje koje sledimo ima čvrst oslonac u Blaženom, vođeno je Blaženim, ima Blaženog kao svoje utočište. Bilo bi dobro ako bi Blaženi objasnio značenje ovih reči. Pošto ga saslušaju, monasi će to zapamtiti.” „Onda, monasi, slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.” „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi: „Monasi, monah koji je tragalac, a ne zna kako da pronikne u tuđ um, treba dobro da osmotri Tathāgatu u vezi sa dve vrste stanja: stanja dostupna oku i ona dostupna uhu, i to ovako: 'Ima li ili nema u Tathāgati bilo kakvih nečistih stanja dostupnih oku ili onih dostupnih uhu?' I dok tako istražuje, zaključuje: 'U Tathāgati nema nečistih stanja dostupnih oku niti onih dostupnih uhu.'