Monasi, zamislite čoveka koji hoće da uzme novac u zajam i pokrene sopstveni posao. Onda mu se taj posao razvije, tako da je u stanju da vrati pozajmicu i još mu ostane dovoljno da izdržava svoju ženu. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti. Ili zamislite čoveka koji je bolestan, muči ga teška, po život opasna bolest, tako da nije u stanju ni da jede i telo mu je malaksalo. Kasnije se oporavi od bolesti, dobije apetit i telo mu povrati snagu. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti. Ili zamislite čoveka zatočenog u zatvoru. No kasnije ga iz tog zatvora, ograđenog visokim zidinama, puste bez ikakve globe i štete po njegov imetak. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti. Ili zamislite nekog slugu, čoveka koji nije samostalan, već zavisi od drugih, bez prava da ide kud mu je volja. No kasnije ga oslobode ropstva, tako da nadalje zavisi od samoga sebe, a ne od drugih, slobodan da ide kud god mu je volja. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.