Monasi, kada monah usmeri pažnju ka nekom znaku i izazvane tim znakom u njemu se jave štetne misli, povezane sa žudnjom, mržnjom i obmanutošću, tada on pažnju okrene ka nekom drugom znaku, povezanom s onim što je korisno, te bilo kakve loše, štetne misli, vezane za žudnju, mržnju i obmanutost, bivaju u njemu napuštene i lagano blede. Napuštajući ih, monahov um se učvršćuje, smiruje, fokusira i koncentriše. Kad se trudi da zaboravi te misli i ne obazire se na njih… Kad se trudi da u umu ukloni izvor tih misli… Kada, čvrsto stisnutih zuba i jezika uprta o nepce, nastoji da pobedi, sputa i savlada svoj um sopstvenom umom… njegov um se učvršćuje, smiruje, fokusira i koncentriše. Takav monah se tada naziva gospodar tokova misli. On će tada misliti koju god misao želi i neće misliti koju god misao ne želi da misli. Iskorenio je žudnju, odbacio okove i potpuno prozrevši obmanu, stigao na kraj patnje.” Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga. Poređenje sa testerom