Ako bi monah poželeo: ’Neka zahvaljujući duhovnom uhu, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, čujem obe vrste zvukova, božanske i ljudske, one daleke i one blizu’, onda neka se drži pravila vrline… i živi na osamljenom mestu. Ako bi monah poželeo: ’Neka razumem umove drugih bića, drugih ljudi, obuhvativši ih svojim umom. Neka um zahvaćen strašću razumem kao um zahvaćen strašću i um koji nije zahvaćen strašću kao um koji nije zahvaćen strašću. Neka um zahvaćen mržnjom razumem kao um zahvaćen mržnjom i um koji nije zahvaćen mržnjom kao um koji nije zahvaćen mržnjom. Neka um zahvaćen obmanom razumem kao um zahvaćen obmanom i um koji nije zahvaćen obmanom kao um koji nije zahvaćen obmanom. Neka razumem sabran um kao sabran i rastresen um kao rastresen. Neka razumem ushićen um kao ushićen i neushićen um kao neushićen. Neka razumem nadmašiv um kao nadmašiv i nenadmašiv um kao nenadmašiv. Neka razumem koncentrisan um kao koncentrisan i nekoncentrisan um kao nekoncentrisan. Neka razumem oslobođen um kao oslobođen i neoslobođen um kao neoslobođen’, onda neka se drži pravila vrline…