Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u zemlji Sakyana, kraj Kapilavatthua, u Nigrodhinom gaju. Onda Sakyanin Mahānāma dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Poštovani gospodine, odavno sam razumeo Dhammu kojoj podučava Blaženi ovako: ‘Pohlepa jeste nečistoća koja prlja um, mržnja jeste nečistoća koja prlja um, obmanutost jeste nečistoća koja prlja um.’ Pa ipak, iako razumem Dhammu kojoj tako podučava Blaženi, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu. I zato ovako pomislih: ’Koje to stanje u sebi još nisam napustio, te zbog njega, s vremena na vreme, pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu moj um i u njemu ostanu’.” „Mahānāmo, postoji stanje u tebi koje još nisi napustio, te zbog njega, s vremena na vreme pohlepa, mržnja i obmanutost opsednu tvoj um i u njemu ostanu. Jer da si to stanje u sebi napustio, ne bi živeo životom kućedomaćina, ne bi uživao u zadovoljstvima čula. Zato što to stanje u sebi nisi napustio, živiš životom kućedomaćina i uživaš u zadovoljstvima čula.