(V) Ako se loše, štetne misli, vezane za žudnju, mržnju i obmanutost, još uvek javljaju u monahu dok nastoji da u umu ukloni izvor tih misli, tada on, čvrsto stisnutih zuba i jezika uprta o nepce, treba da obori, sputa isavlada svoj um sopstvenom umom. I dok čvrsto stisnutih zuba i jezika uprta o nepce obara, sputava i savlađuje svoj um sopstvenim umom, tada te loše, štetne misli bivaju u njemu napuštene i lagano blede. Napuštajući ih, monahov um se učvršćuje, smiruje, fokusira i koncentriše. Baš kao što bi snažan čovek, zgrabivši slabijeg čoveka za glavu, vrat ili ramena, oborio ga, sputao i pobedio,