Kad ovo bi rečeno, poštovani Puṇṇa Mantāṇiputta upita poštovanog Sāriputtu: „Koje je ime poštovanom i kako ga znaju njegovi saputnici u svetačkom životu?” „Ime mi je Upatissa, prijatelju, a moji saputnici u svetačkom životu me znaju kao Sāriputtu.” „Zaista, prijatelju!? Nismo znali da razgovaramo s poštovanim Sāriputtom, učenikom koji je poput samog Učitelja. Da smo znali da je ovo poštovani Sāriputta, ne bismo govorili toliko mnogo. „Zadivljujuće je to, prijatelju, čudesno je to. Poštovani Sāriputta je svako teško pitanje postavio, tačku po tačku, kao učen sledbenik koji na pravi način razume Učiteljev nauk. Dobitak je to za njegove saputnike u svetačkom životu, veliki je dobitak za njih što imaju priliku da vide i slušaju poštovanog Sāriputtu. Čak i kad bi poštovanog Sāriputtu njegovi saputnici u svetačkom životu morali da nose na jastuku, držeći ga navrh glave, kako bi imali priliku da ga vide i čuju, bio bi to dobitak za njih, veliki dobitak za njih. Isto je takav dobitak za nas, veliki dobitak za nas, što imamo priliku da vidimo i čujemo poštovanog Sāriputtu.” Tako se ova dva velika bića obradovaše dobrim rečima onog drugoga. Mamac