On čujno vidi kao čujno. Pošto ga vidi kao čujno, on zamišlja (sebe kao) čujno, zamišlja (sebe) u čujnom, zamišlja (sebe odvojenog) od čujnog, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On opaženo vidi kao opaženo. Pošto ga vidi kao opaženo, on zamišlja (sebe kao) opaženo, zamišlja (sebe) u opaženom, zamišlja (sebe odvojenog) od opaženog, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On spoznato vidi kao spoznato. Pošto ga vidi kao spoznato, on zamišlja (sebe kao) spoznato, zamišlja (sebe) u spoznatom, zamišlja (sebe odvojenog) od spoznatog, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On jedinstvo vidi kao jedinstvo. Pošto ga vidi kao jedinstvo, on zamišlja (sebe kao) jedinstvo, zamišlja (sebe) u jedinstvu, zamišlja (sebe odvojenog) od jedinstva, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On raznolikost vidi kao raznolikost. Pošto je vidi kao raznolikost, on zamišlja (sebe kao) raznolikost, zamišlja (sebe) u raznolikosti, zamišlja (sebe odvojenog) od raznolikosti, zamišlja je kao ‘moje’, oduševljava se njome. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On sve vidi kao sve. Pošto ga vidi kao sve, on zamišlja (sebe kao) sve, zamišlja (sebe) u svemu, zamišlja (sebe odvojenog) od svega, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo.